Vitamini


Vitaminom se naziva tvar ili skup tvari koje se ne mogu sintetizirati u dovoljnim količinama u našem organizmu nego ih se treba unositi hranom. Od ostalih hranjivih tvari (masti, ugljikohidrati, proteini) razlikuju se po tome što nemaju strukturnu ulogu niti katabolizmom daju energiju. Svaki vitamin ima različitu biokemijsku funkciju i sudjeluje u brojnim biokemijskim reakcijama, a nedostatak pojedinog vitamina općenito uzrokuje specifično oboljenje.

 

Svi se vitamini mogu dobiti hranom, dok se vitamini D i K sintetiziraju u našem tijelu. Naziv vitamin je spoj dviju riječi: vita (lat. život) i amin, kao pojam određene kemijske strukture. Dakle, vitamin znači amin života. Naziv je smislio biokemičar Kazimir Funk 1912. godine jer se tada smatralo da svi vitamini pripadaju aminima. Danas znamo da to nije točno, ali naziv vitamin je ipak ostao u uporabi. Vitamini se još nazivaju i mikronutrijentima jer su dnevne potrebe za vitaminima između 1 μg i 100 mg te se klasificiraju po njihovoj biološkoj funkciji, a ne po strukturi. Poznato je 13 vitamina koji se općenito dijele u dvije skupine: na vitamine topljive u vodi i vitamine topljive u mastima. Vitamini topljivi u mastima uključuju vitamin A, D, E i K, a vitamini topljivi u vodi su vitamin C te vitamini B skupine, tiamin (B1), riboflavin (B2), niacin (B3), pantotensku kiselinu (B5), piridoksin (B6), folnu kiselinu (B9), kobalamin (B12) i biotin.

 

Vitameri su članovi iste skupine vitamina s istim ili sličnim djelovanjem i slične kemijske strukture. Provitamini su spojevi koji se u organizmu pretvaraju u metabolički aktivni oblik vitamina, dok su antagonisti vitamina ili antivitamini tvari strukturno slične vitaminima, a mogu umanjiti ili potpuno inaktivirati djelovanje vitamina. Vitaminima se ne smatraju ostale esencijalne hranjive tvari kao što su minerali, masne kiseline i aminokiseline, jer su one potrebne u većim količinama nego sami vitamini. Također, vitaminima se ne smatraju druge tvari koje mogu imati određene učinke na zdravlje, ali nisu od esencijalne važnosti za normalno funkcioniranje organizma.

 

Ulje konoplje izuzetno je bogato vitaminima A, B1, B2, B3, B6, C, D i E.

                                                  

Vitamini topljivi u mastima

 

Vitamin A je naziv za skupinu spojeva koji su važni za vid, rast i razvoj, reprodukciju te staničnu diferencijaciju. Uključuje retinol, retinil estere, retinal i retinsku kiselinu (vitamin A1) te 3-dehidroretinol (vitamin A2). Najbolji izvor vitamina A je ulje jetre ribe, no nalazi se u voću i povrću u obliku provitamin A karotenoida. Topljiv u mastima, a većina se skladišti u jetri. Prvi kemijski spoj koji je dobio naziv vitamin A je retinol koji se još naziva i akseroftol, antikseroftelmični vitamin i anti-infektivni vitamin. Trivijalno ime, retinol, potječe iz njegove važne uloge u vidu (retina-mrežnica oka).

 

Vitamin D je naziv za skupinu sekosteroida, prohormona topljivih u mastima koji kontroliraju razinu kalcija i fosfora u organizmu. Dva fiziološki bitna oblika su: vitamin D2 (ergokalciferol) i vitamin D3 (kolekalciferol). Vitamin D3 se proizvodi u koži kralješnjaka nakon izlaganja ultraljubičastoj svjetlosti (UVB) Sunca ili umjetnih izvora. Vitamin D koji dobijemo iz hrane, Sunca ili dodataka prehrani je biološki inertan te se mora dva puta hidrolizirati da bi se aktivirao. Aktivan oblik vitamina D se zove kalcitriol (1,25-dihidroksikolekalciferol). Vitamin D se još naziva i antirahitični vitamin te vitamin Sunca.

 

Vitamin E je naziv za skupinu tokoferola i tokotrienola topljivih u mastima, a α-tokoferol je biološki najaktivniji oblik vitamina E. Najbolji izvor vitamina E su pšenične klice, ali nalazi se i u orašastim plodovima te zelenom lisnatom povrću. Vitamin E djeluje kao jaki antioksidans, tj. zaustavlja proizvodnju slobodnih radikala nastalih oksidacijom masti. Upravo zbog antioksidativnog djelovanja smatra se da ima ulogu u sprječavanju razvoja raznih bolesti.

 

Vitamin K predstavlja skupinu strukturno sličnih organskih spojeva esencijalnih za organizam čovjeka. Ovi vitamini topljivi su u mastima i, zahvaljujući tome, skladište se u masnom tkivu i jetri. Vitamini K1 (fitomenadion) i K2 (menakinon) prirodnog su porijekla, dok se vitamin K3 (menadion) dobiva sintetski. Njihovo najpoznatije svojstvo upravo je svojstvo koagulacije pa je poznat i kao antihemoragični vitamin. Naime, vitamin K potreban je za aktivaciju nekih proteina uključenih u procese zgrušavanja krvi, a nije zanemariva i njegova uloga u metabolizmu kostiju i drugih tkiva. Najbolji izvor vitamina K je lisnato povrće (špinat, blitva, kelj) te voće poput avokada, kivija i grejpa.

© 2013 by Herbio Plus.

  • Facebook Metallic
  • YouTube Metallic
  • Twitter Metallic
  • Instagram Metallic